петак, 17. мај 2019.

žal za vranjost





nisam spavala mnogo sati
kad vidim lokaciju dardanä* smejem se
to je te(r)orija zavere
pijem pravu domaću kafu
zahvalna sam što imam dom
mislim na prijateljicu kurda na poslu
koja nema gde da se vrati četrdeset godina
mislim na buenos aires
mislim na to kako je svaki grad nekome u grudima
kako neko negde na svetu svraća u svoj grad
da se odmori
ali kako se odmoriti od lepote
nosim tatinu ispranu majicu
jer nemam drugi veš,
odlučila sam da ne nosim više svoj život
u koferu
mislim na prevaljeni put
i kako mi je jedan poznati čovek na moje
„ja sam varijacija na temu“
odgovorio sa „ti si tema“
moje kretanje tamo-vamo
od tačke x do tačke a
čini me predmetom mojih žudnji
uplašio me je jadran
nije jednostavan i zaista – plaši
jedna žena negde ne spava
jedna žena predstavlja život
onakvim kakvim ga
sanja
vranje buja, zeleni i spava
tu počinjem, tu se završavam
jedino se ovde osećam kao da nisam –

zatvor

Нема коментара:

Постави коментар