sve što mogu da budem
već sam sama sebi
odaljena
u ništavnosti svega datog
u ništavnosti svega zadatog
u ludilu
opstanku
gde mi se i reči prepiru
potiru
nema nijedne istine
koju bih mogla otkriti
jer ne postoji ni jedna ista
teškosrž
izgubljena u sebi
ne plačem
samo oplakujem
detinjstvo
iz kog sam jos u stomaku
izašla
ne pitajte me o meni
svi odgovori su davno nestali
utapam svoju tugu
gde joj nije mesto
jer svog mesta nemam
izvinite me
mene odavno nema
živim ostatke svoje
žute i ustajale
neću ni reč zabune
jer je sve zabuna
postaću jasna
kad mi jasno obrazlože moju nesreću
ne znam hoćemo li se uskoro sresti
svi moji i naši susreti su se završili jos u prvoj pesmi
koju sam izgubila
dobro veče želim
rekvijemu mocartovom
što me je jedini primio u svoje skute
večeras odmaram sebe
od sebe
vidimo se u paklu
drage moje zablude
петак, 25. новембар 2011.
среда, 10. август 2011.
Pesma što pati
Mutno
Iz sivila
Što besno nagriza kožu
I otvara beznađe
Izrasta korenje
Slabosti
Nepredvidivih ideja
Što drhtavo stoje u ćošku kruga
Koji neprestano podseća
Na nešto što ne postoji
I ne može biti
A odrasta s njom
U njoj
Van
Želeći je
A ne poznajući
Tačka
Umazana krvlju
Prljavo uzdiše
I pretvara se u rupu
Jednaku njoj
Praznoj i iščašenoj
понедељак, 8. август 2011.
Trenutna
Svaki momenat je dalek
Razgovara prstima
Ljubi smislom
Beži snovima
Budi se težnjom
Leže modro
Silom pobede
Trči u sunovrat
Želeći nazad svoj pogled
Iako prazan
Imamo samo njene naznake tona.
Pesma u raskoraku*
Izmaglica hoda
Biciklista leti
Hobotnice koračaju
Suton osmeha zaslepljuje
Mirisi tonu
Gitare ćute
Trgovi plaču
Nauka sneva
Ljudi laju
Usamljeni psi odlaze
Čekajući konje
Mačke
Lisice
Piliće
Zečeve
Zahvaljujući Bogu što su slepi
Tamo gde statue nisu
*drugonagrađena pesma na konkursu ''Borina nedelja'' 2010.godine
*drugonagrađena pesma na konkursu ''Borina nedelja'' 2010.godine
Пријавите се на:
Постови (Atom)