среда, 10. август 2011.

Pesma što pati


Mutno
Iz sivila
Što besno nagriza kožu
I otvara beznađe
Izrasta korenje
Slabosti
Nepredvidivih ideja
Što drhtavo stoje u ćošku kruga
Koji neprestano podseća
Na nešto što ne postoji
I ne može biti
A odrasta s njom
U njoj
Van
Želeći je
A ne poznajući

Tačka
Umazana krvlju
Prljavo uzdiše
I pretvara se u rupu
Jednaku njoj
Praznoj i iščašenoj


Нема коментара:

Постави коментар