уторак, 15. октобар 2013.

biti izbezumljen, neprekidno







treba izmisliti druge reči od samoće
nade, ljubavi, sreće, večnosti
previše ih upotrebljavamo da bi bile stvarne, ljubavi

ili, trebalo bi samo izbrisati ih

treba zameniti ciljeve,
roditi se iznova, zeleti biti natčovečan, želeti
umeti s realnošću ili bar
želeti ne bežati iz realnosti
želeti ne zvati te ljubavlju
želeti zvati te neznamkojimimenom

jer sve je to više, ljubavi, nepojmljivo
ili možda previše pojmljivo
potrošeno, prerazbacano

treba

stvoriti neku drugu sliku o tebi
demetra, helena, eva, afrodita
sve je to prohujalo
prozujalo, suviše primetno
suviše su nas kreirali po šablonu

suviše je šablona, treba ih razbiti
trebalo bi naučiti ih razbiti
trebalo bi imati ideju

trebalo bi razbijati
bezobzirno

izmešati jug sever istok zapad
od istoka ima istočnije
zapada zapadnije
juga južnije
severa severnije

dna, još dublje
od čoveka mora imati čovečnije
od boga božanskije

sve nam je to uskraćeno
mi smo skraćena bića, ljubavi
ni u čemu više nismo neizmerni

izmislili su nas nauka, religija, umetnost
izmislili su nas ljudi
sami od svakog
izmišljeni

i govore da lutanje nije bespuće

ne verujem više ni u šta, ljubavi
tako bi trebalo živeti
u neverici

biti izbezumljen neprekidno

jer biti uman, koja je to kategorija?

недеља, 1. април 2012.

Tvoja soba




u tvojoj sobi

pacovi vode ljubav

i viktorija začarana u ćošku kruga

navija da vam rode bebe


u tvojoj sobi

spavaju žene

tvoj grč pored njih

i tvoje usijane planete


u tvojoj sobi

miriše platon i sokratova odbrana

i petar bokun

bojeći svet po viktorijinim nalozima


u tvojoj sobi

raste kikiriki

i ćelije tvojih ruku

selektivno propuštaju ljuspe


u tvojoj sobi

pacovi vode ljubav

a viktorija ponavlja sve lekcije o strukturalizmu

naturalizmu

ksenofobiji

genofobiji

animalizmu

fovizmu

i van gogu dok je slikao suncokrete

i svoju sobu

a mislio o tvojoj

gde pacovi vode ljubav

i rađaju bebe

pred moj osamnaesti rođendan

недеља, 15. јануар 2012.

pesma o sokovima

dan mi miriše na škorpije
usta su otvori za đubre

zemlja je svuda ista
uglavnom darežljiva

jalovim jutrom
pijano se vučem
u crvenim čizmama
bosonogih neba

prsti su oči zvuka
što gluvo curi kroz jednjak
i večeras dišem mrak

петак, 25. новембар 2011.

Zataškana

sve što mogu da budem
već sam sama sebi


odaljena
u ništavnosti svega datog
u ništavnosti svega zadatog
u ludilu
opstanku
gde mi se i reči prepiru


potiru


nema nijedne istine
koju bih mogla otkriti
jer ne postoji ni jedna ista
teškosrž
izgubljena u sebi
ne plačem
samo oplakujem


detinjstvo


iz kog sam jos u stomaku
izašla


ne pitajte me o meni
svi odgovori su davno nestali


utapam svoju tugu
gde joj nije mesto
jer svog mesta nemam


izvinite me
mene odavno nema


živim ostatke svoje
žute i ustajale


neću ni reč zabune
jer je sve zabuna


postaću jasna
kad mi jasno obrazlože moju nesreću


ne znam hoćemo li se uskoro sresti


svi moji i naši susreti su se završili jos u prvoj pesmi
koju sam izgubila


dobro veče želim
rekvijemu mocartovom
što me je jedini primio u svoje skute


večeras odmaram sebe
od sebe


vidimo se u paklu
drage moje zablude


среда, 10. август 2011.

Pesma što pati


Mutno
Iz sivila
Što besno nagriza kožu
I otvara beznađe
Izrasta korenje
Slabosti
Nepredvidivih ideja
Što drhtavo stoje u ćošku kruga
Koji neprestano podseća
Na nešto što ne postoji
I ne može biti
A odrasta s njom
U njoj
Van
Želeći je
A ne poznajući

Tačka
Umazana krvlju
Prljavo uzdiše
I pretvara se u rupu
Jednaku njoj
Praznoj i iščašenoj


понедељак, 8. август 2011.

Trenutna


Svaki momenat je dalek
Razgovara prstima
Ljubi smislom
Beži snovima
Budi se težnjom

Leže modro

Silom pobede
Trči u sunovrat
Želeći nazad svoj pogled
Iako prazan

*Ova pesma je inače imala i muzičku izvedbu, međutim, kompozitor je naprasno nestao iz mog života, tako da trenutno ostajemo bez zvukova.
Imamo samo njene naznake tona.

Pesma u raskoraku*


Izmaglica hoda
Biciklista leti
Hobotnice koračaju

Suton osmeha zaslepljuje
Mirisi tonu
Gitare ćute
Trgovi plaču
Nauka sneva
Ljudi laju

Usamljeni psi odlaze
Čekajući konje
Mačke
Lisice
Piliće
Zečeve
Zahvaljujući Bogu što su slepi
Tamo gde statue nisu


*drugonagrađena pesma na konkursu ''Borina nedelja'' 2010.godine