viktorije, i druga poezija

pisanje te može osloboditi

недеља, 28. април 2024.

UMREĆU KAO ŽENA KOJA JE SPOZNALA MRAZ KOJI SE UVLAČI U DUBOKO KORENJE

›
volim mrtvo vreme  jer sam puna života: osvaja me sivilo neba  tamni oblak  koji se nadvija nad svetom  a ne baca senku jer sunca nema  vasi...
субота, 14. октобар 2023.

ZAŠTO ĆE LEPOTA SPASITI SVET

›
lepota je odgovor na slabu ljudsku prirodu tek ponekad muka nađe jedan put koji nije kroz mene tek ponekad  muka odluči da me napusti tada n...
четвртак, 20. октобар 2022.

različite, dve istoće

›
  nije da nam svemir uskraćuje nešto nego nam sve daje kada mu je vreme jagode u leto žir u jesen zrake sunca na mraznoj travi u rano proleć...
четвртак, 13. октобар 2022.

GUBIM SVOJ DAH

›
u jedno maleno mesto na dnu bića sklonila sam jednu kutijicu, dva sa dva natrpala sam u nju sve što je moglo  ili nije moglo u nju da stane ...
субота, 1. октобар 2022.

(VAZD)UH

›
do dvanaest sam običavao da se plašim popodneva navijao sat u osam da mi ne bi propadalo jutro kao da sam čovek od želja okretao ključ u des...
недеља, 25. септембар 2022.

JABUKA

›
ja sam jabuka i ima mnogo krvi na njoj i ti si jabuka i na njoj ima mnogo krvi kad otpadnemo i pokupimo se, prizemljeni postaćemo čudna meša...
среда, 14. септембар 2022.

NA SAMRTI VAŽNO JE ŽIVETI

›
živeti,  važno je pa makar bilo i na samrti. pa makar i na samrti važno je što imamo priliku da živimo u telu koje nam omogućava da osetimo ...
›
Почетна
Прикажи веб верзију

Основни подаци о мени

Моја слика
Uma Vid
ja sam viktorija marinković. postala sam uma vid jer sam čeznula da stvorim u-vid. bavim se pisanjem i čitanjem, idem na psihoterapiju, u šetnje, на акупунктуру, јогу, vozim auto za koji sam jedva položila, i vozeći ga pokušavam da vratim sebi snagu koju sam trošila dok sam polagala. polagala sam ukupno dve i po godine koliko mi je trebalo da u-vidim uslovljenost da postanemo nešto. vozeći, slušam muziku i ponekad plačem. skoro sam otkrila da moja duša posebno zadrhti kad čuje makedonski i da je starosrpski jezik najsličniji onom jeziku koga vuk nije beležio; mom jeziku. jezik je moja velika ljubav i često pročešljavam rečnik svoga uma kako bih pričala u potvrdnom smislu, iako bi sadržina nosila negaciju. davno sam čitala da jezik kosmosa ne sadrži negacije i da nas kosmos razume najbolje, a možda i jedino kada imamo potvrdni način govora. kosmos i sve što je priroda, poznaju jedino ono što jeste, stoga mogu da razumeju samo ono što jeste. na moj jezik prevedeno - ono što priroda radi je da nas sve prima i potvrđuje onakvima kakvi mi jesmo. medicinska sestra sam, i magistriirala sam na polju psihijatrije na temu smisla kod pacijenata sa šizofrenijom.
Прикажи мој комплетан профил
Омогућава Blogger.